Posted:
Tisuu devetsto osamdeset osma, odgovorio je vikar, a kad je mukarac ponovno legao
na tlo kao od iscrpljenosti, vikar je pogledao Dougless. Donijet u vode, rekao je, a zatim
brzo otiao ostavivi ih same.
Dougless je ponudila ruku mukarcu na tlu, ali on je to odbio i sam se pridigao.
Mislim da biste trebali sjesti, ljubazno je rekla dok je rukom pokazivala na eljeznu
klupu unutar niskog kamenog zida. Nije htio ii prvi, ve ju je slijedio kroz otvorena vrata
ograde, a zatim nije htio sjesti dok ona ne sjedne. Ali Dougless ga je gurnula da sjedne.
Izgledao je previe blijed i previe unezvjeren da bi obraala pozornost na dobre manire.
Vi ste opasni, znate li to? Sluajte, ostanite sjediti ovdje, a ja u nazvati lijenika. Niste
dobro.
Okrenula se, ali njegove su je rijei zaustavile. Mislim da sam moda mrtav, rekao je
tiho. Pogledala ga je procjenjivaki. Ako je bio suicidalan, nije ga mogla ostaviti samog.
Zato ne po'ete sa mnom? rekla je tiho. Idemo zajedno potraiti pomo.
Nije se pomaknuo s klupe. Kakvo to prijevozno sredstvo bijae to me umalo pregazilo?
Dougless je sjela pokraj njega. Ako je bio suicidalan, moda mu je najvie trebao netko s
kim bi mogao porazgovarati. Odakle ste? Zvuite kao Englez, ali takav naglasak nikad prije
nisam ula.
I jesam Englez. A kakva to kola bijahu?
U redu, rekla je uzdahnuvi. I ona je mogla igrati tu igru. To je neto to Englezi zovu
autobusom za me'ugradski promet. U Americi se to zove minibus. Vozio je prebrzo, ali po
mom miljenju, brzina motornog vozila jedina je tekovina dvadesetog stoljea koju su Englezi
uistinu prihvatili. Napravila je grimasu. Dakle, to vam je jo nepoznato? Zrakoplovi?
Vlakovi?
Jedna je stvar bila ponuditi pomo, ali ona je imala i vlastitih vanih problema koje je
morala rijeiti. Uistinu moram ii. Idemo u upni dvor pa e vikar pozvati lijenika. Zastala
je. Ili bismo moda trebali nazvati tvoju majku. Ljudi iz ovog sela sigurno su znali za ovog
ludog ovjeka koji je trao uokolo u oklopu i pretvarao se da nikad nije vidio runi sat ili
autobus.
Moju majku, rekao je mukarac, a usne su mu se razvukle u lagani smijeak.
Predmnijevam da moja majka vie nije me'u ivima.
Moda je od tuge izgubio pamenje. Dougless se smekala. ao mi je. Je li nedavno
umrla?
Na trenutak se zagledao u nebo prije nego to je odgovorio. Prije otprilike etiri stotine
godina. Na to je Dougless poela ustajati. Pozvat u nekoga.
Ali on ju je primio za ruku i nije je pustio da ode. Sjedio sam... u sobi piui pismo svojoj
majci kad sam zauo enski pla. Soba se zamraila, u glavi mi se zavrtjelo, a idui sam as
stajao iznad ene " vas. Pogledao ju je s molbom u oima.
Dougless je pomislila kako bi bilo puno lake ostaviti ovog ovjeka da ne izgleda tako
boanstveno. Moda vam se zacrnilo i ne sjeate se da ste se odjenuli i krenuli u crkvu.
Zato mi ne kaete gdje ivite da vas mogu otpratiti kui?
Kad sam bio u toj sobi, bila je godina Gospodnja 1564.
Sumanut je, pomislila je Dougless. Lijep, ali lud. Ba sam takve sree.
Do'ite sa mnom, rekla je blago kao da govori djetetu koje se sprema zakoraiti preko
litice. Pronai emo nekoga da vam pomogne.
Brzo je ustao s klupe dok su mu plave oi sijevale. Zbog njegove veliine, ljutnje koja je
isijavala iz njega, a da se ne spominje to to je nosio elini oklop i ma koji je izgledao otar kao no, Dougless je ustuknula.
Jo nisam spreman za Bedlam1, gospo. Ne znam zato ni kako dospjeh ovamo, ali znam
tko sam i otklen potjeem.
Iznenada je Dougless osjetila da e prsnuti u smijeh. I doli ste iz esnaestog stoljea. Iz
vremena kraljice Elizabete, zar ne? Prve Elizabete, naravno. O, Boe! Ovo e biti najbolja
Douglessina dogodovtina ikad. Ostavljena sam ujutro, a sat vremena kasnije duh mi dri ma
pod grlom. Ustala je. Hvala vam, gospodine. Neizmjerno ste me razveselili. Sad u nazvati
sestru i zatraiti od nje da mi poalje deset funti " ni manje ni vie " onda u uloviti vlak do
hotela u kojem smo odsjeli Robert i ja. Uzet u avionsku kartu, a zatim idem kui. Sigurna
sam da e mi se nakon dananjeg dana ostatak ivota initi neuzbudljivim.
Okrenula se od njega, ali preprijeio joj je put. Iz hlaa je izvukao konu torbicu, otvorio
je, izvadio iz nje nekoliko novia, a zatim ih utisnuo u Douglessinu ruku i stisnuo joj prste u
aku.
Uzmite deset funti, eno, i nestanite. Ne biti primoran sluati tvoj zlobni jezik vrijedi
toliko i vie od toga. Zaklinjat u Boga da te preobrati u tvojoj zloi.
Bila je u iskuenju da mu baci novac natrag, ali druga joj je mogunost bila da ponovno
nazove sestru. To sam ja, zla vjetica Dougless. Ne znam to e mi vlak kad imam savreno
dobru metlu. Poslat u tvoj novac vikaru. Zbogom i nadam se da se vie nikad neemo sresti.
Okrenula se i napustila crkveno dvorite upravo u trenutku kad se vikar vratio s vodom.
Nek' se netko drugi bavi njegovim fantazijama, mislila je. Taj je ovjek vjerojatno imao cijeli
koveg pun kostima. Danas je elizabetinski vitez, sutra Abraham Lincoln ili Horatio Nelson,
jer on je ipak Englez.
Bilo je jednostavno pronai eljezniku postaju u malom selu te je otila do altera kupiti
kartu.
To je tri funte i ezdeset penija, rekao je slubenik za alterom.
Dougless nikad nije uspjela razlikovati engleski novac. inilo se da postoji toliko kovanica
s istom vrijednou pa je gurnula kovanice koje je dobila od onog ovjeka u otvor prozoria.
Je li ovo dovoljno?
Slubenik je pogledao tri kovanice jednu za drugom, polako ih je preokretao i paljivo
razgledavao. Nakon nekoliko trenutaka pogledao je u Dougless, a zatim se ispriao.
Vjerojatno e me uhititi zbog pokuaja koritenja krivotvorenog novca, Dougless je
pomislila dok je ekala da se ovjek vrati. Uhienje bi predstavljalo prikladan kraj savrenog
dana.
Nakon nekoliko minuta, do altera je doao ovjek sa slubenom kapom na glavi. Ne
moemo ovo primiti. Mislim da biste ih trebali odnijeti Oliveru Samuelsonu. Nalazi se odmah
iza ugla s vae desne strane.
Hou li za te kovanice dobiti iznos dovoljan za kartu?
Uvjeren sam u to, odgovorio je vedro kao da je uo dobru alu koju je samo on razumio.
Hvala vam, promrmljala je Dougless dok je uzimala kovanice. Moda bi trebala nazvati sestru i zaboraviti kovanice. Bolje ih je pogledala, ali izgledale su strano ba kao sve strane
kovanice. S uzdahom je skrenula desno i dola do trgovine. Na oslikanom prozoru trgovine
pisalo je Oliver Samuelson, numizmatiar.
U trgovini je za stolom sjedio elavi mali mukarac s draguljarskim povealom na sjajnom
elu. Izvolite? upitao je nakon to je Dougless ula.
Slubenik na eljeznikoj postaji poslao me k vama. Rekao je da biste mi za ovo mogli
dati iznos dovoljan za kartu.
Uzeo je novie i pogledao ih pod draguljarskim povealom. Ubrzo se poeo tiho hihotati.
Kartu za vlak, uistinu.
Podigao je pogled. U redu, gospo'ice, rekao je. Dat u vam pet stotina funti za svaki od
ovih, a ovaj vrijedi otprilike pet tisua funti. Ali nemam toliko novca ovdje. Moram nazvati
neke ljude u Londonu. Moete li novac priekati nekoliko dana?
Dougless je na trenutak ostala bez rijei. Pet tisua funti?
U redu, est tisua, ali ni ilinga vie.
Ja... ja...
elite li ih prodati ili ne? Nisu protuzakonito steeni, zar ne?
Ne, barem ne mislim da jesu, proaptala je Dougless. Ali moram razgovarati s nekim
prije nego to ih prodam. Sigurni ste da su originalni?
U pravilu, srednjovjekovni novii nemaju toliku vrijednosti, ali ovi su rijetki i savreno
su ouvani. Da nemate sluajno jo koji?
Zapravo, mislim da ih je jo nekoliko. Moda i puna vrea, pomislila je.
ovjek joj se nasmijeio kao da je unijela radost u njegov ivot. Ako imate novi od
petnaest ilinga s kraljicom na brodu na njemu, dajte da ga vidim. Ne mogu si ga priutiti, ali
siguran sam da mogu pronai kupca.
Dougless je krenula natrake prema vratima.
Ili dvofuntenjak, rekao je. Volio bih imati novi od dvije funte sa slikom Edwarda
VI.
Kimajui glavom Dougless je izala iz trgovine. Kao omamljena uputila se natrag prema
crkvi. Nije bio u crkvenom dvoritu pa se nadala da nije otiao. Ula je u crkvu i tamo ga je
nala kako klei ispred bijele grofovske grobnice ruku sklopljenih i glave pognute u molitvi.
Vikar je istupio iz sjene kako bi stao pokraj nje. Tu je otkad ste otili. Pokuao sam, ali
nisam uspio postii da ustane. Neke velike brige mue tog jadnog ovjeka. Okrenuo se
prema njoj. On je va prijatelj?
Ne, zapravo, upoznala sam ga tek jutros. Mislila sam da je odavde.
Vikar se nasmijeio. Moji upljani rijetko nose oldope. Pogledao je na sat. Moram ii,
ali hoete li vi ostati s njim? Iz nekog razloga ne elim ga ostaviti samog.
Dougless je rekla da e ostati s njim, a zatim je vikar izaao iz crkve i ostavio je samu s
ovjekom zaokupljenim molitvom. Tiho mu je prila i stala iza njega. Tko ste vi?
proaptala je.
Nije otvorio oi, rasklopio ruke pa ak ni podignuo glavu. Ja sam Nicholas Stafford, grof
od Thornwycka.
Dougless je trebao koji trenutak da se prisjeti gdje je ve ula to ime, a zatim je pogledala
mramornu grobnicu. Duboko urezano gotikim slovima stajalo je ime, Nicholas Stafford, grof od Thornwycka. A skulptura je cijelog tijela mukarca na vrhu grobnice na sebi imala
potpuno istu odjeu kao ovaj ovjek. A lice isklesano u mramoru bilo je njegovo lice.
na tlo kao od iscrpljenosti, vikar je pogledao Dougless. Donijet u vode, rekao je, a zatim
brzo otiao ostavivi ih same.
Dougless je ponudila ruku mukarcu na tlu, ali on je to odbio i sam se pridigao.
Mislim da biste trebali sjesti, ljubazno je rekla dok je rukom pokazivala na eljeznu
klupu unutar niskog kamenog zida. Nije htio ii prvi, ve ju je slijedio kroz otvorena vrata
ograde, a zatim nije htio sjesti dok ona ne sjedne. Ali Dougless ga je gurnula da sjedne.
Izgledao je previe blijed i previe unezvjeren da bi obraala pozornost na dobre manire.
Vi ste opasni, znate li to? Sluajte, ostanite sjediti ovdje, a ja u nazvati lijenika. Niste
dobro.
Okrenula se, ali njegove su je rijei zaustavile. Mislim da sam moda mrtav, rekao je
tiho. Pogledala ga je procjenjivaki. Ako je bio suicidalan, nije ga mogla ostaviti samog.
Zato ne po'ete sa mnom? rekla je tiho. Idemo zajedno potraiti pomo.
Nije se pomaknuo s klupe. Kakvo to prijevozno sredstvo bijae to me umalo pregazilo?
Dougless je sjela pokraj njega. Ako je bio suicidalan, moda mu je najvie trebao netko s
kim bi mogao porazgovarati. Odakle ste? Zvuite kao Englez, ali takav naglasak nikad prije
nisam ula.
I jesam Englez. A kakva to kola bijahu?
U redu, rekla je uzdahnuvi. I ona je mogla igrati tu igru. To je neto to Englezi zovu
autobusom za me'ugradski promet. U Americi se to zove minibus. Vozio je prebrzo, ali po
mom miljenju, brzina motornog vozila jedina je tekovina dvadesetog stoljea koju su Englezi
uistinu prihvatili. Napravila je grimasu. Dakle, to vam je jo nepoznato? Zrakoplovi?
Vlakovi?
Jedna je stvar bila ponuditi pomo, ali ona je imala i vlastitih vanih problema koje je
morala rijeiti. Uistinu moram ii. Idemo u upni dvor pa e vikar pozvati lijenika. Zastala
je. Ili bismo moda trebali nazvati tvoju majku. Ljudi iz ovog sela sigurno su znali za ovog
ludog ovjeka koji je trao uokolo u oklopu i pretvarao se da nikad nije vidio runi sat ili
autobus.
Moju majku, rekao je mukarac, a usne su mu se razvukle u lagani smijeak.
Predmnijevam da moja majka vie nije me'u ivima.
Moda je od tuge izgubio pamenje. Dougless se smekala. ao mi je. Je li nedavno
umrla?
Na trenutak se zagledao u nebo prije nego to je odgovorio. Prije otprilike etiri stotine
godina. Na to je Dougless poela ustajati. Pozvat u nekoga.
Ali on ju je primio za ruku i nije je pustio da ode. Sjedio sam... u sobi piui pismo svojoj
majci kad sam zauo enski pla. Soba se zamraila, u glavi mi se zavrtjelo, a idui sam as
stajao iznad ene " vas. Pogledao ju je s molbom u oima.
Dougless je pomislila kako bi bilo puno lake ostaviti ovog ovjeka da ne izgleda tako
boanstveno. Moda vam se zacrnilo i ne sjeate se da ste se odjenuli i krenuli u crkvu.
Zato mi ne kaete gdje ivite da vas mogu otpratiti kui?
Kad sam bio u toj sobi, bila je godina Gospodnja 1564.
Sumanut je, pomislila je Dougless. Lijep, ali lud. Ba sam takve sree.
Do'ite sa mnom, rekla je blago kao da govori djetetu koje se sprema zakoraiti preko
litice. Pronai emo nekoga da vam pomogne.
Brzo je ustao s klupe dok su mu plave oi sijevale. Zbog njegove veliine, ljutnje koja je
isijavala iz njega, a da se ne spominje to to je nosio elini oklop i ma koji je izgledao otar kao no, Dougless je ustuknula.
Jo nisam spreman za Bedlam1, gospo. Ne znam zato ni kako dospjeh ovamo, ali znam
tko sam i otklen potjeem.
Iznenada je Dougless osjetila da e prsnuti u smijeh. I doli ste iz esnaestog stoljea. Iz
vremena kraljice Elizabete, zar ne? Prve Elizabete, naravno. O, Boe! Ovo e biti najbolja
Douglessina dogodovtina ikad. Ostavljena sam ujutro, a sat vremena kasnije duh mi dri ma
pod grlom. Ustala je. Hvala vam, gospodine. Neizmjerno ste me razveselili. Sad u nazvati
sestru i zatraiti od nje da mi poalje deset funti " ni manje ni vie " onda u uloviti vlak do
hotela u kojem smo odsjeli Robert i ja. Uzet u avionsku kartu, a zatim idem kui. Sigurna
sam da e mi se nakon dananjeg dana ostatak ivota initi neuzbudljivim.
Okrenula se od njega, ali preprijeio joj je put. Iz hlaa je izvukao konu torbicu, otvorio
je, izvadio iz nje nekoliko novia, a zatim ih utisnuo u Douglessinu ruku i stisnuo joj prste u
aku.
Uzmite deset funti, eno, i nestanite. Ne biti primoran sluati tvoj zlobni jezik vrijedi
toliko i vie od toga. Zaklinjat u Boga da te preobrati u tvojoj zloi.
Bila je u iskuenju da mu baci novac natrag, ali druga joj je mogunost bila da ponovno
nazove sestru. To sam ja, zla vjetica Dougless. Ne znam to e mi vlak kad imam savreno
dobru metlu. Poslat u tvoj novac vikaru. Zbogom i nadam se da se vie nikad neemo sresti.
Okrenula se i napustila crkveno dvorite upravo u trenutku kad se vikar vratio s vodom.
Nek' se netko drugi bavi njegovim fantazijama, mislila je. Taj je ovjek vjerojatno imao cijeli
koveg pun kostima. Danas je elizabetinski vitez, sutra Abraham Lincoln ili Horatio Nelson,
jer on je ipak Englez.
Bilo je jednostavno pronai eljezniku postaju u malom selu te je otila do altera kupiti
kartu.
To je tri funte i ezdeset penija, rekao je slubenik za alterom.
Dougless nikad nije uspjela razlikovati engleski novac. inilo se da postoji toliko kovanica
s istom vrijednou pa je gurnula kovanice koje je dobila od onog ovjeka u otvor prozoria.
Je li ovo dovoljno?
Slubenik je pogledao tri kovanice jednu za drugom, polako ih je preokretao i paljivo
razgledavao. Nakon nekoliko trenutaka pogledao je u Dougless, a zatim se ispriao.
Vjerojatno e me uhititi zbog pokuaja koritenja krivotvorenog novca, Dougless je
pomislila dok je ekala da se ovjek vrati. Uhienje bi predstavljalo prikladan kraj savrenog
dana.
Nakon nekoliko minuta, do altera je doao ovjek sa slubenom kapom na glavi. Ne
moemo ovo primiti. Mislim da biste ih trebali odnijeti Oliveru Samuelsonu. Nalazi se odmah
iza ugla s vae desne strane.
Hou li za te kovanice dobiti iznos dovoljan za kartu?
Uvjeren sam u to, odgovorio je vedro kao da je uo dobru alu koju je samo on razumio.
Hvala vam, promrmljala je Dougless dok je uzimala kovanice. Moda bi trebala nazvati sestru i zaboraviti kovanice. Bolje ih je pogledala, ali izgledale su strano ba kao sve strane
kovanice. S uzdahom je skrenula desno i dola do trgovine. Na oslikanom prozoru trgovine
pisalo je Oliver Samuelson, numizmatiar.
U trgovini je za stolom sjedio elavi mali mukarac s draguljarskim povealom na sjajnom
elu. Izvolite? upitao je nakon to je Dougless ula.
Slubenik na eljeznikoj postaji poslao me k vama. Rekao je da biste mi za ovo mogli
dati iznos dovoljan za kartu.
Uzeo je novie i pogledao ih pod draguljarskim povealom. Ubrzo se poeo tiho hihotati.
Kartu za vlak, uistinu.
Podigao je pogled. U redu, gospo'ice, rekao je. Dat u vam pet stotina funti za svaki od
ovih, a ovaj vrijedi otprilike pet tisua funti. Ali nemam toliko novca ovdje. Moram nazvati
neke ljude u Londonu. Moete li novac priekati nekoliko dana?
Dougless je na trenutak ostala bez rijei. Pet tisua funti?
U redu, est tisua, ali ni ilinga vie.
Ja... ja...
elite li ih prodati ili ne? Nisu protuzakonito steeni, zar ne?
Ne, barem ne mislim da jesu, proaptala je Dougless. Ali moram razgovarati s nekim
prije nego to ih prodam. Sigurni ste da su originalni?
U pravilu, srednjovjekovni novii nemaju toliku vrijednosti, ali ovi su rijetki i savreno
su ouvani. Da nemate sluajno jo koji?
Zapravo, mislim da ih je jo nekoliko. Moda i puna vrea, pomislila je.
ovjek joj se nasmijeio kao da je unijela radost u njegov ivot. Ako imate novi od
petnaest ilinga s kraljicom na brodu na njemu, dajte da ga vidim. Ne mogu si ga priutiti, ali
siguran sam da mogu pronai kupca.
Dougless je krenula natrake prema vratima.
Ili dvofuntenjak, rekao je. Volio bih imati novi od dvije funte sa slikom Edwarda
VI.
Kimajui glavom Dougless je izala iz trgovine. Kao omamljena uputila se natrag prema
crkvi. Nije bio u crkvenom dvoritu pa se nadala da nije otiao. Ula je u crkvu i tamo ga je
nala kako klei ispred bijele grofovske grobnice ruku sklopljenih i glave pognute u molitvi.
Vikar je istupio iz sjene kako bi stao pokraj nje. Tu je otkad ste otili. Pokuao sam, ali
nisam uspio postii da ustane. Neke velike brige mue tog jadnog ovjeka. Okrenuo se
prema njoj. On je va prijatelj?
Ne, zapravo, upoznala sam ga tek jutros. Mislila sam da je odavde.
Vikar se nasmijeio. Moji upljani rijetko nose oldope. Pogledao je na sat. Moram ii,
ali hoete li vi ostati s njim? Iz nekog razloga ne elim ga ostaviti samog.
Dougless je rekla da e ostati s njim, a zatim je vikar izaao iz crkve i ostavio je samu s
ovjekom zaokupljenim molitvom. Tiho mu je prila i stala iza njega. Tko ste vi?
proaptala je.
Nije otvorio oi, rasklopio ruke pa ak ni podignuo glavu. Ja sam Nicholas Stafford, grof
od Thornwycka.
Dougless je trebao koji trenutak da se prisjeti gdje je ve ula to ime, a zatim je pogledala
mramornu grobnicu. Duboko urezano gotikim slovima stajalo je ime, Nicholas Stafford, grof od Thornwycka. A skulptura je cijelog tijela mukarca na vrhu grobnice na sebi imala
potpuno istu odjeu kao ovaj ovjek. A lice isklesano u mramoru bilo je njegovo lice.
Fan Fictions
Anupamaa
