Suze su joj navrle na oi kad je zamislila glas svoj najstarije sestre Elizabeth kako govori:
to je naa mala smuenka Dougless sada uinila? Robert je bio Douglessin pokuaj da
svoju obitelj uini ponosnom na nju. Robert nije bio kao drugi mukarci probisvijeti u kakve
se Dougless obino zaljubljivala. Robert je bio potovan, tako prikladan, ali izgubila ga je.
Moda da nije izgubila strpljenje s Glorijom... Moda...
Suze su joj zamaglile vid dok se ogledala po crkvi. Sunce se probijalo kroz stare prozore
visoko iznad njezine glave, a iste i jasne zrake osvjetljavale su bijelu mramornu grobnicu u
prolazu na lijevoj strani. Dougless se uputila naprijed. Na vrhu grobnice nalazila se bijela
mramorna skulptura u punoj visini mukarca koji je na sebi imao gornju polovicu oklopa i
udne kratke hlae. Glenjevi su mu bili prekrieni, a pod rukom je drao ljem. Nicholas
Stafford, proitala je naglas, Grof od Thornwycka.
Dougless je sama sebi estitala na tome to se tako dobro drala u okolnostima u kojima se
nala, kad ju je odjednom pogodilo sve to ju je snalo i koljena su joj zaklecala. Spustila se
na pod, poloila ruke na grobnicu i oslonila elo na hladni mramor.
Poela je plakati, a suze kao da su izvirale iz njezine najdublje nutrine. Osjeala se kao
promaaj, potpuni i savreni promaaj. Nije lila suze samo zbog dananjeg dana. inilo se da
nije uspjela ni u emu ega se u ivotu dotakla. Otkad je ula u pubertet otac ju je morao
izbavljati iz valjda stotine nevolja.
Bio je tu deko u kojeg se ludo zaljubila kad joj je bilo esnaest. Usprotivila se cijeloj
svojoj obitelji jer im se nije svi'ao. Ali njezina sestra Elizabeth, mudra Elizabeth koja nikad u
ivotu ni u emu nije pogrijeila, pokazala je Dougless neke dokumente. Deko u kojeg se
zaljubila imao je dvadeset pet godina i policijski dosje. Dougless je prkosno izjavila da ga voli
bez obzira na njegove pogreke. Prekinuli su kad je bio uhien zbog teke kra'e.
Zatim je tu bio sveenik u kojeg se zaljubila kad joj je bilo devetnaest godina. inilo se da
je sigurno zaljubiti se u sveenika. Prekinula je njihovu vezu kad se njegova slika pojavila na
naslovnici novina. Ve je bio oenjen trima drugim enama.
A onda je tu bio... Dougless se od siline plaa nije mogla ni sjetiti svih drugih. Ali znala je
da je popis beskonaan. Robert se inio toliko drugaijim, tako obinim i vrijednim
potovanja, ali nije ga uspjela zadrati.
to nije u redu sa mnom? zavapila je.
Pogled joj je kroz suze pao na mramorno lice mukarca na grobnici. U srednjem su vijeku
imali dogovorene brakove. Kad su joj bile dvadeset dvije i upravo je saznala da je njezina
najnovija ljubav, burzovni meetar, uhapen zbog nezakonitog trgovanja dionicama, privila se
uz oca i zamolila ga da joj odabere mukarca.
Adam Montgomery na to se nasmijao. Tvoj je problem, duo, to se zaljubljuje u
mukarce koji te previe trebaju. Trebala bi nai mukarca koji te ne treba, ve te samo eli.
Dougless je mrcnula. To je upravo ono to mi treba: princ koji e sjahati sa svog bijelog
konja i eljeti me toliko da e me odnijeti u svoj dvorac gdje emo zauvijek sretno ivjeti.
Neto tako, rekao je njezin otac sa smijekom. Konj je u redu, ali Dougless, duo, ako
primi misteriozni telefonski poziv nou, a zatim skoi na Harley i ne vraa se po nekoliko
dana, prekini tu vezu, u redu?
Douglessin se pla pojaao kad se sjetila koliko se puta morala obratiti obitelji za pomo.
A sad e ih opet morati traiti da joj pomognu. Ponovno e morati priznati da je napravila budalu od sebe zbog mukarca. Ali ovaj je put bilo gore jer je tog mukarca odobravala i
njezina obitelj. Ali Dougless ga je nekako uspjela izgubiti.
Pomozi mi, apnula je drei ruku na mramornoj ruci kipa. Pomozi mi da prona'em
svog princa na bijelom konju. Pomozi mi da prona'em mukarca koji me eli.
Naslonivi se na pete i rukama prekrivi lice, Dougless je udarila u jo jai pla.
Nakon dugo vremena polako je shvatila da netko stoji pokraj nje. Kad je okrenula glavu,
zraka sunca koja se probijala kroz visoki prozor odbila se o metal i tako je zaslijepila da je
samo sjela na kameni pod. Podigla je ruku kako bi zatitila oi.
Ispred nje je stajao mukarac koji je, ini se, nosio... oklop.
Stajao je jako mirno, a pogled mu je bio tako divlje uprt u Dougless da je isprva pomislila
da nije stvaran. Nije mogla prestati buljiti u njega usta otvorenih od iznena'enja. Bio je
iznimno naoit i nosio je najautentiniji kazalini kostim koji je ikad vidjela. Oko vrata je
nosio mali nabrani okovratnik, a oklop mu je dosezao do struka. Ali kakav oklop! Sjajni je
metal izgledao skoro kao da je izra'en od srebra. S prednje je strane oklop bio ukraen
brojnim redovima ugraviranih cvjetnih motiva, a svaki je cvijet bio ispunjen metalom zlatne
boje. Od struka do sredine bedara nosio je kratke hlae koje su se poput balona irile oko
njegova tijela. Ispod kratkih hlaa, njegove noge " njegove snane, miiave noge " bile su
odjevene u arape koje su izgledale kao da su ispletene od... postojalo je samo jedno vlakno
na svijetu koje je odraavalo svjetlo na takav nain: svila. Iznad lijevog koljena nosio je
podvezicu izra'enu od plave svile s prekrasnim vezom. Na nogama je nosio udne, mekane
cipele koje su imale male izreze oko prstiju.
E, pa, vjetice, rekao je mukarac dubokim glasom, prizvali ste me, pa to izvolijevate
od mene?
Vjetica? upitala je Dougless mrcajui i otirui suze.
Iz napuhanih kratkih hlaa mukarac je izvukao bijeli platneni rupi te joj ga dao.
Dougless je buno ispuhala nos.
Jesu li te unajmili moji neprijatelji? upitao je mukarac. Spremaju li jo kakvu urotu
protiv mene? Zar im moja glava nije dovoljna? Ustan'te, gospo, i objasnite to uiniste.
Prekrasan je, ali potpuno lud, pomislila je Dougless. Sluajte, ne znam o emu govorite.
Polako se pridigla na noge. A sada, ako biste me ispriali...
Nije uspjela nita vie rei jer je izvukao ma tanke otrice duljine najmanje jedan metar, a
zatim prislonio otricu uz njezino grlo. Ponitite aroliju, vjetice. elim natrag!
To je sve bilo previe za Dougless. Najprije Robert i njegova laljiva ki, a sada ovaj ludi
Hamlet. Opet je briznula u pla i naslonila se na hladan kameni zid.
Prokletstvo! promrmljao je mukarac, a sljedee ega je Dougless bila svjesna bilo je to
da ju je uzeo u naruje i nosio prema crkvenoj klupi.
Spustio ju je u sjedei poloaj na tvrdu klupu, a zatim stao iznad nje i dalje buljei u nju.
Dougless nije mogla zaustaviti suze. Ovo je bio najgori dan mog ivota, cviljela je.
Mukarac ju je mrko gledao kao glumac iz nekog starog filma s Bette Davis. Zao mi je,
uspjela je rei. Obino ne plaem toliko, ali ne mogu si pomoi kad me napustio mukarac
kojeg volim i kad sam napadnuta " i to maem, ni manje ni vie " i to sve u istom danu.
Kad je obrisala oi, bolje je pogledala rupi. To je bio veliki platneni etverokut obrubljen
rubom debljine otprilike dva centimetra izra'enim od zanimljivog svilenog veza s motivom koji je podsjeao na cvijee i zmajeve. Kako lijepo, protisnula je.
Nije as za trivijalnosti. Moja je dua u pitanju, ba kao i vaa. Iznova vam kaem:
ponitite aroliju.
Dougless je dolazila k sebi. Ne znam o emu govorite. Htjela sam se isplakati sama, a
onda ste doli vi u toj apsurdnoj odjei i poeli vikati na mene. Mogla bih pozvati policiju ili
bobije ili to ve imaju u ruralnoj Engleskoj. Je li uope zakonito nositi takav ma?
Zakonito? upitao je mukarac. Gledao je u njezinu ruku. Nosite li to sat na ruci? I
kakva je to halja na vama?
Naravno da je to sat, a ovo je moja odjea za putovanje po Engleskoj. Konzervativna.
Nema traperica i majica. Lijepa bluza, lijepa suknja. Znate, neto to bi nosila Miss Marple.
Gledao ju je mrtei se, ali inilo se da je manje ljut. Neobino zborite. Kakva ste vi
vjetica?
Zabacivi ruke u zrak od oaja, Dougless je ustala i stala pred njega. Bio je dosta vii od
nje pa je morala podii glavu. Njegova crna kovrava kosa dopirala je tik do krutog malog
nabranog ovratnika koji je nosio, a iznad njegovane iljaste i kratke bradice nosio je crne
brkove. Nisam vjetica i nisam dio vae elizabetinske predstave, rekla je odluno. A sada
odlazim iz ove crkve i obeavam vam da u, ako pokuate ita s tim maem, vritati tako da
e svi prozori popucati. Evo vam vaa maramica. Zao mi je to je mokra, ali zahvaljujem vam
to ste mi je posudili. Dovi'enja i nadam se da e vaa predstava dobiti sjajne recenzije.
Odluno se okrenula i odmarirala iz crkve.
Barem mi se danas ne moe dogoditi nita gore od onog to sam ve proivjela,
mrmljala je Dougless dok je izlazila iz crkvenog dvorita. Iza ograde na mjestu s kojeg su se
mogla vidjeti crkvena vrata nalazila se telefonska govornica i Dougless je s nje nazvala kuu
svojih roditelja u SAD-u na njihov raun. Bilo je rano ujutro u Maineu i pospana Elizabeth
javila se na telefon.
Bilo tko osim nje, pomislila je Dougless zakolutavi oima. Radije bi razgovarala s bilo
kim na ovoj zemlji nego sa svojom savrenom starijom sestrom.
Dougless, jesi li to ti? upitala je Elizabeth razbudivi se. Je li sve u redu? Nisi opet u
nekoj nevolji, zar ne?
Dougless je zakrgutala zubima. Naravno da nisam u nevolji. Je li tata tamo? Ili mama?
Ili stranac s ulice, pomislila je. Bilo tko osim Elizabeth.
Elizabeth je zijevnula. Ne, otili su u planine. Ja ovdje uvam kuu i pripremam
znanstveni rad.
Misli li da e osvojiti Nobelovu nagradu? upitala je Dougless pokuavajui se naaliti i
zvuati bezbrino.
Elizabeth se nije dala zavarati. Dobro, Dougless, to nije u redu? Je li te taj tvoj kirurg
ostavio negdje?
Dougless se slabano nasmijala. Elizabeth, zbilja si smijena. Robert, Gloria i ja divno se
provodimo. Ovdje se moe vidjeti i raditi toliko toga. Evo, ovo smo jutro gledali
srednjovjekovnu dramu. Glumci su bili tako dobri. I nevjerojatno koliko su dobri kostimi!
Elizabeth je zastala. Dougless, lae. ujem to i preko telefona. to nije u redu? Je li ti
potreban novac?
Koliko god se trudila, Dougless se nije mogla prisiliti da izgovori rije da. Njezina
obitelj obitelj oboavala je priati ono to se zove Douglessinim dogodovtinama. Posebno im se
svi'ala ona o tome kad je Dougless ostala zakljuana izvan hotelske sobe samo u runiku. A
zatim je tu bila ona pria kad je Dougless otila u banku poloiti ek i nala se usred pljake
banke. Ono to im je bilo najdrae u vezi s tom priom bilo je to to je policija nakon dolaska
ustanovila da su pljakai nosili plastine pitolje.
Sad je mogla zamisliti Elizabethin smijeh kad je rekla svim ro'acima Montgomeryjevih
kako je smijena mala Dougless otila u Englesku i zavrila ostavljena u crkvi bez novca,
putovnice, bez iega. A uz to, rekla bi Elizabeth uz salve smijeha, napao ju je poludjeli
ekspirijanski glumac.
Ne, nije mi potreban novac, rekla je Dougless konano. Samo sam vas eljela
pozdraviti. Nadam se da e zavriti rad. Vidimo se. Dok je sputala slualicu, ula je kako
Elizabeth govori: Dougless.
Dougless se na trenutak le'ima naslonila na govornicu i zatvorila oi. Osjeala je kako je
opet na rubu plaa. Posjedovala je ponos Montgomeryjevih, ali nikad nije uinila nita na to
bi mogla biti ponosna. Imala je tri starije sestre koje su bile utjelovljenje uspjeha: Elizabeth je
bila kemiarka znanstvenica, Catherine profesorica fizike, a Anne odvjetnica za krivino
pravo. Dougless, sa svojim skromnim poslom uiteljice u osnovnoj koli i katastrofalnom
povijeu s mukarcima, bila je obiteljski lakrdija. Bila je beskonani izvor poalica me'u
ro'acima.
Dok se naginjala na telefonsku govornicu oiju zamagljenih od suza, vidjela je kako
mukarac u oklopu izlazi iz crkve i ide puteljkom. Bacio je brz pogled na stare nadgrobne
spomenike, ali inilo se da ga oni previe ne zanimaju dok je prolazio kroz ogradu.
Niz prometnicu nailazio je, za njih uobiajenom brzinom od osamdesetak kilometara na sat
na uskoj cesti, jedan od onih malih engleskih autobusa.
Dougless se iznenada uspravila. Autobus je nailazio, mukarac je hodao vrlo brzo i nekako
je instinktivno znala da e ietati ravno ispred autobusa. Ne razmiljajui vie, Dougless je
poela trati. Ba u trenutku kad je potrala, iza ugla crkve na vrijeme da vidi mukarca i brzo
vozilo u pokretu, naiao je i vikar. I on je poeo trati.
Dougless je prva dola do mukarca. Napravila je svoj najbolji skok u letu koji je nauila
igrajui ameriki nogomet sa svojim ro'acima iz Colorada i nala se na njemu. Zajedno su
otklizali preko poljunenog puteljka na njegovu oklopu kao da je mali amac na vesla, a
autobus je prozujao pokraj njih. Da je Dougless samo sekundu zakasnila, autobus bi pregazio
mukarca.
Jeste li dobro? upitao je vikar pruivi joj ruku kako bi joj pomogao da se pridigne.
Ja... mislim da jesam... rekla je dok je ustajala i otresala prainu sa sebe. Jeste li
dobro? upitala je mukarca na tlu.
Kakva li su to kola bila? upitao je pridigavi se u sjedei poloaj, ali i ne pokuavi
ustati. Izgledao je zbunjeno. Nisam ih uo kako nailaze. Glas mu se utiao. A nije bilo ni
konja.
Dougless je razmijenila pogled s vikarom.
Donijet u mu au vode, rekao je vikar uputivi Dougless lagani osmijeh kao da je htio
rei da ga je ona spasila pa je prema tome ona i odgovorna za njega.
ekajte! rekao je mukarac. Koja je ovo godina?