Jeli to neko zaboravio da napise samo slovo B😆Bas lepo nnasa Nadica bi i rezerve ponela,😆 no nece da moze ovo na slovo B😆 Vidim kako ga nedas,draga samo ga svima serviras🤣
Jeli to neko zaboravio da napise samo slovo B😆Bas lepo nnasa Nadica bi i rezerve ponela,😆 no nece da moze ovo na slovo B😆 Vidim kako ga nedas,draga samo ga svima serviras🤣
Ponekad ne mogu da odredim granice izmedju sebe i ljudi koje volim: gdje zavrsavam ja, a gdje pocinju oni. Kao da smo svi mi jedno, kao da smo isti - ista dusa, zelja koja trazi nesto...zajednicko svima nama.Svi smo u istom camcu. A opet, svi smo razliciti i posebni, izrazito individualni.
Postoji jedna posebna, rijetka vrsta ljudi koje ja zovem moji ljudi. To su ljudi koje pustam u svoj prostor, u sebe. Svi moji ljudi su u necemu isti: Njihovo trazenje je stvaralacko. Oni ne ruse, vec nesto grade. Nezele da vladaju, jer vladanje gubi sjaj u ocima,...
Moji ljudi imaju isto osjeanje zivota. Nije vise bitno kako cemo nazvati nase odnose i koji ce oblik oni imati. Forme nasih odnosa se mogu mijenjati, ali to osjecanje povezanosti necim iznad nas, vecim od nas, sto nas zove i spaja, ostaje.
Mi nekako nabasamo jedni na druge i nase se sudbine pomijesaju zauvijek, cak i ako nismo zajedno. Kao da smo neke boje koje se lako mijesaju medjusobno, a mnogo teze sa drugom vrstom. Boje koje se rastvaraju pomocu svjetla.
hocemo na sljedeci topik,da ne presisamo 150 😃