DVA PRIJATELJA !Jedan je imao sve... Veliku kucu, svaku mogucu igracku i nalepse stvari koje je nosio na sebi. Drugi pak nije imao ni blizu toliko kao njegov prijatelj. Zivio je skromno u malenom kucerku bez struje i vode. Odeca na njemu bila je iznosena ali uvek cista.Jednog dana dok su se vracali kuci iz skole, decak koji bijase bogat, rece : Prijatelju danas bih te ja otpratio tvojoj kuci ako nemas nista protiv ? Naravno da nemam nasmesio se ! Kada su stigli do kuce, na vratima je stajala majka u pregaci i cekala svoga sina nasmejanog lica. Videvsi da joj dete dolazi sa prijateljem pozvala ih je zajedno unutra i skuvala topli caj ! Na samom ulasku u kucu decak je poljubio majku, sto je bilo neizostavno svakoga dana a drugi je to sve pazljivo promatrao. Dok su ispijali topli napitak i grejali ruke na svoje salice, u kucu je usao i otac sa jos trojicom brace. Svi nasmeseni potrcali su u zagrljaj jedni drugima i sa pregrst lepih reci ! Drugoga dana na putu u skolu prijatelj koji je bio gost kod ovog drugog, rekao je : Sada mi je jasno zasto si svakoga dana nasmejan, veseo i ispunjen! Sad mi je jasno zasto mi nikad nisi rekao da bi zelio bar jednu igracku kao ja ! Ja isto imam roditelje koji su mi omogucili sve da budem sretan i da mi nista ne nedostaje, no retko ih vidjam. Puno rade...a navecer kad dodju doma, nije im do razgovora sto mogu i razumeti. Ujutro pak svi zurimo za svojim obavezama i dorucak, rucak ili vecera...zajedno za stolom, kod nas je jako retka pojava. Lepo je imati sve to...ali je puno lepsi majcin i ocev zagrljaj, solja toplog caja iz njezine ruke i zagrljaj koji te doceka na povratku iz skole. ( Pouka ove price ) Mozes imati sve na svetu, a opet biti sam. Sreca je u toplini nasih srca, ne u stvarima koje bleste i koje nas okruzuju.
U danasnje vreme,kada jako mali broj ljudi ima, svi se mi tesimo da nas duhovno bogatstvo i medjusobna ljubav mogu odrzati u sreci..ali istina je na zalost drugacija..Ovde kod mene u Nisu ljudi iz srednje klase su postali sirotinja koja jedva krpi kraj s krajem..ljudi koji su bili siromasni,mesaju po kontejnerima koji su prazni jer ljudi retko sta vise i bacaju..butici se zatvaraju, nijedan posao koji nije u vezi sa osnovnim zivotnim namernicama se opstaje, plata je od 10 000 ( 80 evra) do 25 000 ( 220 evra) skoro za sve poslove,nebitno da li radis u banci ili u menjacnici ..izuzetak su jedino drzavne firme u kojima moras da imas deeebelu vezu da bi upao a onda se do penzije ne pomeras odatle..U skoro svim porodicama radi samo jedan ili nijedan roditelj. Nis ima najvise dece primaoca socijalne pomoci i decijeg dodatka,a uslov za to je da primanja po clanu budu oko 7000 dinara..Deca svakoga dana iz skole donesu neki novi zahtev za ovo ili ono sto treba platiti ,ali opet,u poslednje vreme i nastavnici su uvideli da ljudi nemaju odakle pa niko vise ne insistira i gledaju da olaksaju porodici..Iskreno,da sam pesimista,ovaj moj post bi bio mnogo ruzniji,ali sam od uvek bila pozitivac i na sve u zivotu gledam sa pozitivne strane,hvala bogu pa smo zdravi,a kad bas nesto zatreba snadjemo se..bitno je da izbegavamo svadje koje se u svakoj kuci javljaju kada nema para..I tu ne mislim na svoju porodicu, mislim na one koje vidjam svaki dan..sa kojima se druzim..ljudi moji,to je tuga,kada ti jedna fakultetski obrazovana osoba izjavi da se zaposlila u kineskoj radnji i radi za 11000 i to sva srecna..ili kada ti komsinica koja ima troje dece potrazi 200 dinara na zajam samo da ima za hleb za par dana dok ne bude deciji...I znam ja da sam potpuno unistila car ovog predivnog Bikicinog posta,i iskrivila pouku,ali plasi me buducnost koju vidim za svoju decu..ozbiljno se plasim..😕