Posted:
Narode jako mi je zao ali nastavka nece biti. Sve do sada sam pisao i gotovo da sam zavrsio, bas je bilo dramaticno...kada nesto pritisnuh na ovom glupom laptopu i sve nestade kao da nista nisam uradio...uzas jedan!
😳Nastavak, ukratko:
An i Sv su posli da obidju i vide kako napreduju radovi oko nove skole. Odjednom, pocela je takva kisa da pada da Sv nije mogao vise da vidi ni put. Ugledao je u polju malu baraku koja seljanima obicno sluzii da bi nocu cuvali rod sa svojih njiva od kradljivaca. Preko dana, hlad velike nastresnice, dobro bi im dosao da se sklone od vrelog sunca. Sv parkira dzip kraj puta i potrca sa An do barakice. E tu je palo ono famozno "gleduckanje" koje vi devojke tako volite, mislim na mokru kosulju ispod koje se vide njegovi snazni misici...dalje prepustam vama. Naravno, i An je samo zena, od krvi i mesa, pa nije mogla da ostane ravnodusna na njegovu "mokru kosulju" i sve ono sto se nas**titi moglo, a i njena masta radi svasta, pa i ona tu zadrhta kao prutic...Sv je primetio nacin na koji ga gleda i pomislio da je dosao njegov trenutak. A bogme, i sto da ceka vise, ko da izdrzi sve to, svaki dan pored nje bivao mu je sve tezi. Ljubav i ceznja za njom ga more, on mora da se maximalno uzdrzava da bi bio dzentlmen, da ne ostavi pogresan utisak...a pogresan korak mogao bi da ga kosta mnogo.
E, sada je vreme za akciju. Trenutak je dobar, nije ona bas ravnodusna kao sto se pravi...uhvati on njenu rucicu, drugom rukom podize njenu bradicu, gleda ona njega, gleda on nju...samo sto "ne popiju jedno drugo". Sv otvori svoje srce, reci same teku, kao sto iz gromom raspolucenog oblaka kisa lije...sve dok se i ne izlije. An ga gleda, zna da istinu govori, odavno to njeno srce zna...ali An ne bi bila An kada se njen razum ne bi umesao svuda.I ona zeli njega, njegove snazne, mocne ruke, da je zagrle, priviju na grudi, da oseti se sigurnom i zasticenom u zagrljaju tog mocnog i snaznog dase koji zeli da se brine o njoj. Sve je to lepo, ali...hiljadu je drugih ali, zbog kojih ona ne moze da prihvati njegovu ljubav...brak...tek brak, ni u ludilu...zar posle svega sa Jg. Ovako je bolje, prija to Sv prijateljstvo, i njegova ljubav...izdaleka, neizrecena. I bi sto bi, An odbi Sv, blago i nezno, da ga ne povredi, ali odlucno da shvati sve njene "zdravorazumske" razloge. Pa to je An, kada ona prica, iznosi cinjenice, niko vise ne moze da kaze nista. Sv u soku. Deprimiran, ne zna sta ga snaslo, ne moze ni da misli...sta sada???
U tom trenutku vreme se promenilo i kisa stade iznenada kao sto je i pocela. Sv polako krenu ka kolima, An za njim, cuteci, bez reci. An razum slavi opet novu pobedu...njeno srce tuzno i pusto, povredjeno od sopstvenog ega. Sv je doveze njenoj kuci, ni na caj nije usao (zuri kuci da se presvuce, da obuce suvu kosulju, ni ove mokre nisu vise tako pouzdane). Kakva cudna vremena dodjose???
To vece Sv nije mogao oka da sklopi. Kuku sta me snadje, mislio je on i iznova i iznova vraca film u glavi i pitao se gde je pogresio. Tu noc, Sv je shvatio da nema vise svrhe "ubedjivati" An obzirom da ju je vec dobro poznavao. To je An, to je njen put koji je ona odabrala, niko to ne moze vise promeniti...osim nje same...a to je ,bato, malo teza situacija. Kako da nastavi covek dalje da radi, da funkcionise normalno sa njom i pored nje, na poslu i posle posla, da se pravi kao sve je OK, a srce mu bije i skace za njom kao ludo.
Sv je znao da mora da donese odluku, sto pre, makar i pogresnu ali morao je da nesto uradi. I tu noc Sv je odlucio...doneo je tesku ali jedino ispravnu odluku. Morao je da ode odavde, daleko od An, da se "pokupi" sam sa sobom, da se sredi, dovede u red...ovako vise ne ide...njeno odbijanje i drzanje na distanci, samo kao dragog prijatelja i poslovnog saradnika, nije mogao vise da izdrzi. Napisao je svome sefu, ministru u Mumbaju (Bombaju) ostavku i zatrazio sto pre premestaj. Ujutro, cim je dosao na posao, poslao ga je faxom. Dok ne stigne odgovor iz ministarstva, odlucio je da negde zbrise, da obidje sve radove, sva gradilista i poslove koji su u toku, samo da ne sedi u kancelariji i da misli na nju. Javio se svom pomocniku, uskocio u dzip i krenuo brzinom svetlosti...samo da ide...sto dalje. Samo sto je otisao, stigla je i An svojim dzipom. Gotovo da su se mimoisli. Usla je u Sv ofis i ugledavsi njegovog pomocnika zamoli ga da je najavi kod Sv-a. Rado, ali sef ode, uzvrati ovaj, mislio sam da ste se dogovorili da idete zajedno. Gde ode, upitno ce An? Zar bez mene, pomisli u sebi. Ode da vidi kako napreduju i dokle se stiglo sa svim zapocetim radovima, odgovori sekretar. Jel ostavi neku poruku za mene, upita An. Nikakvu, odgovori sekretar i ode do faxa koji je zvrckao trazeci "prijem". Iz ministarstva, samo malo An, veselo ce on. Da vidim sta ove "glavonje" hoce. Dok je citao fax, izraz njegovog lica promeni se u potpunosti. Nesto se dogodilo? upitno ce An. Covek ne rece nista, skljoka se u stolicu vidno potresen. An pritrca do njega, dade mu casu sa vodom da se povrati i pogleda u fax koji je sekretar spustio na sto. Kada je zavrsila sa citanjem, i ona je morala da sedne jer joj se citava kancelarija okrenula u glavi nekoliko puta. On odlazi, on odlazi odavde, vapeci zakuka sekretar gotovo placnim glasom. Kako tako, odjednom, iznenada, nista mi nije rekao, ni nagovestio. An je cutala, nije mogla nista da kaze, nije ni trebala, jer ona je najbolje znala pravi razlog. U faxu koji je upravo stigao, ministar je trazio da Sv hitno dodje u Mumbaj u vezi njegovog zahteva za premestajem.
Zurno je izasla iz kancelarije bez reci. Tog dana An je pozvala Sv na mobilni nebrojeno puta, ali njegov telefon je bio nedostupan. An je bila u panici, uznemirena do mere da se to nije moglo nicim sakriti. Njeni u kuci nisu znali sta se desava sa njom. Taman kada su pomislili da se sredila i da stvari sa Sv idu kako-tako, dobrim tokom, i da ce se na kraju ipak sve dobro zavrsiti...nesto se opet desavalo sa njom. An nije zelela nista da kaze, zatvorila se u svoju sobu ocajna i izgubljena. Nije morala previse da razmislja, da se preispituje, da trazi uzroke i posledice...znala je da je povredila Sv, jednog zaista divnog i sjajnog coveka prema kome je osecala...sta je osecala??? Divljenje, postovanje...da ali...An je znala da je to sto oseca prema njemu daleko vise, da je to ljubav, ljubav koju je ona negirala i neprekidno sputavala...koje se na kraju krajeva i odrekla. Sta se onda cudi? Sta joj nije jasno sto Sv odlazi? Neko je lupao na vrata toliko da je na kraju morala da ustane i da ih otvori. Na vratima je stajala Dadisa. Prodornog, ispitivackog pogleda, u kome je bilo toliko ljubavi prema An, usla je i sela na krevet. Rukom pokaza An da sedne pored nje. Dadisa je upitno pogleda i vise kao konstataciju nego kao pitanje rece: Neki problemi sa Sv? An klimnu glavom i tiho, gotovo sapatom izusti: On odlazi! Nece se vise vratiti, nikada.
Dadisa je pogleda ocima punim tuge i razumevanja i klimnu glavom kao da je ovo An priznanje nije puno iznenadilo. Necu te pitati sta je bilo medju vama ako ne zelis da govoris o tome. Ali cu ti reci sledece: izgubila si Jg jer nisi znala da ga sacuvas i pored Gorice. Da nije bilo Gorice, bila bi neka druga. Sve sto si ti uradila, bilo je neprekidno povlacenje, samosazaljevanje, nada da ce se Jg promeniti, osvestiti...a Gorica je za to vreme bila neprekidno u akciji, vrsila pritisak, manipulisala sa njim kao sa nekim detetom. Dobrim delom, prihvatam odgovornosti i krivicu na sebe jer sam u velikoj meri tome doprinela na neki nacin. Dok si ti vodila bitke na svim drugim frontovima, vrlo uspesno, hrabro i dostojanstveno da si sve uspela da zadivis, pa cak i mene, gubila si jednu od najvaznijih bitki. Gubila si jer se nisi ni borila, sve vreme si bila u defanzivi. Ocekivala si da ce se stvari same resiti od sebe. I kao sto znas, resilo se konacno na nacin na koji se resilo. Sve vreme pokusavala sam da ti kazem da moram zestoko da se boris i na tom frontu, da moras da budes zena, ne samo fizicki, vec zena u pravom smislu te reci. To je proslo, iza nas je i nije vise vazno, iako smo svi na ogromnom gubitku. Od srca zeleci ti sve najbolje, kao nekome koga neizmerno volim, pokusala sam da ti nadjem drugog muza. Kada se Sv prvi put pojavio, znala sam da je ON taj za tebe, pravi. Ne samo izgledom, vec i zreloscu, vaspitanjem, plemenitoscu, karakterom koji je danas tako redak. Imala si srece da te je taj divni mladic svim srcem ubrzo i zavoleo. Sve je bilo tu, svi preduslovi za jednu novu, divnu vezu, cela porodica je bila uz tebe...nebo je bilo uz tebe i sa tobom...samo si ti bila ta koja se sve vreme protivila. Prvenstveno sebi i svojoj sreci, ne nama, mi smo uz tebe, uvek tu, sta god ti odlucila. Ali ti si donela odluku da budes dobra za druge, za opste dobro, i uzasno losa za samu sebe. Vreme je da budes konacno zena, u pravom smislu te reci, ako si u stanju da se boris za selo, za svakog drugog pojedinca, za svu onu sirotu decu i sl., moras nauciti da se boris i za sebe, za svoju srecu, za svoju porodicu, Moras nauciti da budes spremna da primis srecu koja ti je dosla, da joj otvoris vrata kada ti kuca na njih. Sta ti radis? Ti joj zalupis vrata pred nosem i jos trazis razloge kojima to opravdavas? 😲
Dadisa nezno pomilova An, zagrli je i tiho rece: Trgni se An, prihvati srecu koja ti se nudi, ako je odbijes, ti znas da Boginja nece biti zadovoljna losim gostoprimsltvom. Ucini sve sto je do tebe, u tvojoj moci, kao sto si to radila u svim drugim stvarima, pa ni na ovom polju rezultat nece izostati.
Drustvo, ako vam se ne dopada, da ne nastavljam dalje??? Ja kao kratko? Da prepricam? Kakav ludak. Mislim, morao sam da dam malo zapleta, ne toliko zbog samog zapleta, i da bi scenario bio zanimljiviji, koliko zbog cinjenice sto zaista osecam da An treba da nauci lekciju koja se tice nje licno. Jeste ona slatka, mila, pametna...ali da se ona borila, da je to ona An kakva je bila kao devojcica...o sto bi tu bilo svasta...letelo bi Gorici perje samo tako, a bogami ni Jg ne bi dobro prosao. Ali ajde sad, ovo je serija i da bi preneli poruku, scenaristi su "unakazili" njen lik a o onom Jg i da ne govorim...on je jadnik kao zombi pored one azdahe!