I da vam jos ovo ostavim za citanje pa se cujemo sutra, a vi pripremite slicica😊
Meksicka narodna
Prica se kako su se na zemlji
nekada davno susrele sve ljudske osobine i osjecaji.
Ipak Dosada je u tom neobicnom drustvu stalno
zijevala. I kad je vec treci put zijevnula, Ludost je, luda kao i uvijek,
predlozila: "Hajdemo se igrati skrivaca!"
Spletka je znacajno podigla obrvu, a
Znatizelja je, u nemogucnosti da se suzdrzi upitala: "Kakva je to igra?"
"To je igra u kojoj ja pokrijem oci i brojim
do tisucu, dok se vi sakrijete. A kada izbrojim, krecem u potragu. Koji zadnji
bude pronadjen, zauzet ce moje mjesto u sljedecoj igri." objasnila je Ludost.
Odusevljenje je poletno zaskakutalo, dok se
Radost, gotovo bezuspjesno, trudila uvjeriti Sumnju, koja nikome ne vjeruje u
igri.
No bilo ih je jos nekoliko koji se nisu zeljeli
igrati… Istina se pitala zasto bi se ona skrivala, kad ce je i onako na kraju
pronaci.
Oholost je drzala da je igra glupa (a zapravo
ju je ljutilo sto zamisao nije bila njena). Kukavicluk nije zelio riskirati.
"Jedan, dva, tri…" pocela je Ludost brojati.
Lijenost se sakrila iza prvog kamena na putu,
Vjernost je potrazila zaklon na nebu, a Zavist je cucnula u sjeni Uspjeha, koji
se vlastitim snagama popeo na najvisi vrh stabla.
Velikodusnost se gotovo nije uspjela sakriti
jer joj je svako mjesto koje je pronasla izgledalo prekrasno za nekoga od
njezinih prijatelja. Kristalno jezero prepustila je Ljepoti, hlad drveta.Sramezljivosti,
mekocu leptirova leta ustupila je Osjecajnosti, kretanje vjetrova Slobodi… a
sebi?!
Ipak, na kraju se i ona sklonila, i to u
zraku sunca.
Sebicnost je, sto se, naravno, moglo i
ocekivati, pronasla najudobnije mjesto na svijetu, idealno samo za nju. Laz se
sakrila na dnu oceana, a zapravo je bila iza duge. Strast i Pozuda zavukle su
se u jedan vulkan, a Zaborav… zaboravio je gdje se uopce sakrio, ali nije
bitno.
Kad je Ludost dosla do broja devetsto
devedeset i devet, Ljubav jos nije bila pronasla niti jedno mjesto za sebe, jer
joj se svako cinilo zauzeto. Tada je ugledala prekrasan ruzicnjak i zavukla se
medju crvene ruze.
Kad je Ludost izbrojila do tisucu i pocela
traziti, prvo je, naravno, pronasla Lijenost koja je bila iza najblizeg kamena.
Potom je zacula kako Vjernost na nebu s Bogom razgovara. Strast i Pozudu
osjetila je u podrhtavanju uznemirenog vulkana, a Zavist je pronasla cim je
ugledala Uspjeh.
Sebicnost nije ni trebala traziti jer se sama
otkrila bjezeci iz svoga skrovista, tocnije, iz osinjeg gnijezda. Trazeci
dalje, Ludost je dosla do kristalnog jezera i odmah otkrila Ljepotu. Sumnju je
vidjela kako sjedi na jednom kamenu, otkrivsi se da ne bi morala nikome
govoriti gdje se skrivala.
Doskora su svi bili pronadjeni. Darovitost je
cucala u svjezoj, mirisnoj travi, Tjeskoba u tamnoj spilji, Laz ih je sve
uvjeravala da je bila na dnu oceana (a virila je iza duge), Zaborav je vec
zaboravio da se necega uopce bio igrao…
Ludost nikako nije mogla pronaci Ljubav. Trazila
ju je po cijelome svijetu, iza svakoga stabla, grma, cvijeta, na dnu svakoga
potoka i na vrhu svake planine, a kad je vec skoro odustala pogled joj zastade
na prekrasnom ruzicnjaku. Uzela je stap i pocela razmicati ruze.
Odjednom je zacula bolan vrisak. Trnje se
zabolo Ljubavi u oci i silno je ozlijedilo. Ludost nije znala sto bi od jada.
Ispricavala se, plakala, molila da joj dopusti iskupljenje, a onda se sjetila…
Obecala je Ljubavi da ce od tog trenutka
zauvijek ostati sa njom.
I tako; otkad se igra skrivanja prvi puta
igrala na zemlji, Ljubav je slijepa, a Ludost joj je vjerna prijateljica.
comment:
p_commentcount